Bundeva – Cucurbita pepo L, Cucurbitaceae

Jednogodišnja biljka koja se najčešće nalazi kako puzi među stabljikama kukuruza. Stablo je puzeće, rebrasto, sa bodljikavim dlakama. Rašljike granate. Listovi vrlo veliki, srcasti, plitko petodelni, po obodu nazubljeni, sa obe strane oštro dlakavi. Cvetovi krupni, žuti, muški krupniji od ženskih. Plod je velika bobica, spolja belosivkasta, na preseku narandžasta, teška i peko 10 kg. Bundeva je poreklom iz tropske Amerike. Gaji se. 

Semenke, osim što daju vrlo kvalitetno, jestivo tamno ulje, predstavljaju i lekoviti deo bundeve. Sadrže do 25% masnog ulja, fitosterole (supstance slične hormonima), tokoferole (prirodni oblici E vitamina), belančevine, saharozu, selen u tragovima kao i neke druge mikroelemente (Mn,Zn, Cu).

Aktivni sastojci iz ulja semenki bundeve učvrščuju mokračnu bešiku, istovremeno opuštajući zgrčeni prstenasti mišić na njenom izlazu. Na taj način one povoljno deluju kod smetnji mokrenja (učestalo i nepotpuno pražnjenje bešike) nastalih usled dobroćudnog povećanja prostate. Semenke se mogu koristiti u količini 10-20g dnevno, nedelju dana do mesec dana. Podsticajno i tonizirajuće dejstvo semenki bundeve odražava se i na čitav organizam. Sok isceđen iz mesnatog dela ploda koristi se kod psorijaze, upalnih procesa u tankom crevu, kod hroničnog oboljenja bubrega. U narodu se lek koristio kao lek protiv crevnih parazita. Seme bundeve olakšava simptome benignog adenoma prostate, a ne utiče na smanjenje adenoma. Ekstrakt osušenih semenki bundeva je sastavni deo sirupa “Epiprostan”.